Otoplastika – korekcija uški

Uške su dio slušnog aparata, ali su i važan estetski element jer utječu na izgled lica. Odstupanja od normalnog obilka ili položaja uške privlače naglašenu pažnju okoline, a osobe kod kojih je prisutna ova anomalija mogu razviti kompleks manje vrijednosti. Dakle, djeca zbog tzv. klempavih uški mogu patiti emocionalno i psihički. Kada postanu svjesna svoga izgleda, i djevojčice i dječaci katkada skrivaju uške kosom, te se na taj način pokušavaju osloboditi kompleksa. Kako bi se spriječio gubitak samopouzdanj, patnja i emocionalni problemi, poželjno je napraviti estetski zahvat – korekciju uški (otoplastiku).

Klempave uške su prisutne od rođenja i nisu posljedica vanjskih utjecaja. Ponavljaju se u nekim obiteljima, što ukazuje na utjecaj nasljeđa. Uška raste relativno brzo, tako da do 6. godine života u pravilu dosegne 90% konačne veličine i oblika. Iz tog razloga, klempave uške možemo korigirati vrlo rano, već neposredno prije školske dobi.

Deformacija uški može biti jednostrana ili obostrana, simetrična ili asimetrična. Postoji mnogo različitih deformacija uške koje kao osnovno obilježje imaju klempavost. Najčešće se radi o nedostatno oblikovanom antiheliksu (glavni nabor uške), prevelikoj hrskavici konhe (školjke) ili jednostavno o povećanom kutu uške prema glavi.

Korekciju klempavih uški, otoplastiku, optimalno je napraviti prije nego dijete promjeni sredinu početkom osnovnog školovanja, dakle sa 6 do 7 godina. U toj dobi roditelji su oni koji iniciraju korekciju svjesni potencijalnih neugodnosti kojima bi dijete moglo biti izloženo u novoj sredini. Djeca u pravilu dobro podnose ovu operaciju ako ih roditelji razumno pripreme i motiviranju. Slijedeća dob u kojoj se tipično radi otoplastika je period adolescencije, od 14. do 18. Godine života. Tada djeca sama osjećaju potrebu za promjenom jer je to razdoblje naglašenog formiranja identiteta. Motivacija je ovdje vrlo snažna, samostalna, tako da svi pacijenti dobro podnose operaciju i postoperativni tijek. Kasnije, kod odraslih ljudi koji nisu u djetinjstvu riješili otapostazu, otoplastika je tražena i uspješna estetska operacija.

Prve korekcije otapostaze, sredinom 19. stoljeća, temeljile su se samo na jednostavnom izrezivanju kože iza uške. Od tada do danas koristile su se brojne metode, sa više ili manje uspjeha. Danas u estetskoj kirurgiji ne postoji operacija koja ima toliko različitih legitimnih metoda, praktički svaki kirurg koristi vlastitu metodu ili modifikaciju neke od osnovnih metoda. Princip operacije je, za razliku od početnih metoda, usmjeren prema preoblikovanju hrskavice uz minimalno izrezivanje kože. Na taj način postiže se prirodniji izgled uške, ali iznad svega trajni rezultat.

Operacija se obično radi u lokalnoj anesteziji, traje oko sat vremena za obje uške, a zavoje treba nositi svega tri do četri dana.