Korekcija kapaka

Korekcija kapaka kao estetska operacija proizašla je iz iskustva plastičnih zahvata na kapcima. Već od doba starih Egipćana, antičke Grčke i Rima opisuju se kirurške intervencija radi korekcije ratnih ili drugih ozljeda kapaka, odnosno radi ispravljanja deformacija uzrokovanih raznim bolestima. Temelji modernoj blefaroplastici postavljeni su u 19. stoljeću, a od druge polovine 20. stoljeća govorimo o modernoj estetskoj kirurgiji, pa tako i o blefaroplastici.

Dobar izgled može biti narušen starenjem, vanjskim čimbenicima, tj. stilom života, ali i konstitucijom – nasljednim karakteristikama. Dva su glavna problema koji mijenjaju izgled kapaka: višak kože i premještanje masnog tkiva iz očne šupljine u kapak. Suvišak kože, odnosno bore, rezultat su aktivnosti kružnog mišića kapka i gubitka elastičnosti kože i potkožnih struktura. Na gornjim kapcima te se promjene manifestiraju kao „obješeni nabori“ kože koji katkada mogu prelaziti preko trepavica te tako ograničavati vidno polje. Na donjim kapcima dolazi do opuštanja i nabiranja kože. Protruzija masnog tkivo deformira kapak tako da on izgleda otečeno. Često spominjani „podočnjaci“ rezultat su dviju okolnosti: otekline zbog edema ili pojačane pigmentacije kože.
Te promjene mogu biti prisutne razmjerno rano, već i prije ostalih znakova starenja. Subjektivno se promjene oko očiju doživljavaju kao nesklad između vlastitog dojma o izgledu primjerenom dobi ili stanju duha, a objektivno se te promjene mogu interpretirati kao znakovi umora ili starenja, sukladno ili u nerazmjeru s ostalim izgledom lica.

Izgled gornjih kapaka može biti promijenjen i spuštanjem obrva zbog gubitka čvrstine i elastičnosti – starenja kože čela. U svakom slučaju, promjene na kapcima mijenjaju dojam gornje trećine lica. Naime, lice dijelimo u tri funkcionalne i estetske cjeline – gornju, srednju i donju. Stoga je važno prilikom analize promjena i problema razmotriti svaku od tih cjelina za sebe, ali i kao ukupni dojam. Samo na taj način kirurg i pacijent mogu zaključiti koja je prava operacija kojom se postiže uravnotežen i skladan učinak. Korekcija kapaka često se izvodi samostalno, jer promjene na drugim dijelovima lica još nisu izražene, no nerijetko postoji indikacija da se uz korekciju kapaka učini i face lifting ili podizanje obrva i lifting čela. Te mogućnosti treba razmotriti prilikom konzultativnih pregleda s namjerom da se objektivno stanje uskladi sa subjektivnim potrebama i željama pacijenta.

Blefaroplastika se na gornjem kapku izvodi uz pomoć rezova desetak milimetara iznad ruba kapka, u prirodnom naboru gdje se preklapa koža, a na donjem od 1 do 2 milimetara ispod ruba. Taj, vanjski pristup, omogućuje uklanjanje suviška kože i nabora na kapcima te osigurava pristup protrudiranom masnom tkivu koje se tako može nesmetano odstraniti. Ako je koža donjeg kapka očuvana i dobrog izgleda, postoji mogućnost da se višak masnog tkiva otkloni tzv. transkonjunktivalnim (kroz spojnicu oka) rezom na unutrašnjoj strani kapka.

Pigmentirani podočnjaci i sitne bore oko oči tretiraju se uspješno kemijskom abrazijom, tzv. peelingom. Katkada postoje izraženi edemi tik ispod donjeg kapka, zapravo na obrazu, koje je moguće korigirati liposukcijom s pomoću vrlo tankih kanila.

Učinak estetskih operacija kapaka i općenito gornje trećine lica jest objektivno mlađi i odmoreniji izgled, a subjektivno daje dojam otvorenijeg pogleda te donosi samopouzdanje i zadovoljstvo u komunikaciji s drugima.

Sve operacije izvode se pod lokalnom anestezijom uz dodatnu intravensku sedaciju, što osigurava odsustvo bola i nelagode za pacijenta. Zahvat traje oko jedan sat, nakon čega oči ostaju otvorene, bez povoja. Prisutna je oteklina, u pravilu ne velika, te površinsko plavilo (hematom). Šavovi se vade petog dana poslije operacije, a povratak normalnim svakodnevnim aktivnostima i društvenoj komunikaciji predviđa se za otprilike tjedan dana nakon zahvata.